Park i spomen obilježje djeci poginuloj u Domovinskom ratu

Natječajni zadatak obuhvaćao je izradu spomen-obilježja djeci poginuloj tijekom Domovinskog rata te oblikovanje novog gradskog parka u Gružu, Dubrovnik. Ideja projekta proizašla je iz tragične činjenice da su mnoga djeca stradala upravo uslijed urušavanja građevina – elemenata izgrađenog okoliša koji bi u normalnim okolnostima trebali pružati sigurnost i zaštitu. Upravo ta kontradikcija postala je temeljni motiv koncepta.

U prostoru su postavljeni fragmentirani, razbacani zidovi – materijalizacija urušenih struktura. Svaki od tih zidova nosi otvor, probijenu prazninu koja simbolizira odsutnost i gubitak. Otvori su oblikovani u visini djeteta u trenutku njegove smrti, čime se gubitak prenosi iz apstraktnog u duboko osobno i konkretno iskustvo. Iznad zidova nadvija se stakleni panel – transparentan, ali istodobno krhak i nedostižan – koji simbolizira život koji djeca nisu imala priliku živjeti, budućnost koja im je oduzeta.

Cjelina nije shvaćena isključivo kao memorijalni prostor, već i kao park koji gradu donosi novu kvalitetu javnog prostora. Park je koncipiran kroz tematske zone, različitih ambijenata i intenziteta hlada, koje stvaraju niz mikroprostora prilagođenih kontemplaciji, boravku i druženju. Krajobrazno oblikovanje temelji se na mediteranskoj flori – autohtonim vrstama koje stvaraju prepoznatljiv identitet i povezuju memorijal s prirodnim i kulturnim kontekstom juga Hrvatske. Posebna pažnja posvećena je urbanističkoj integraciji parka u postojeće tkivo Gruža, kako bi spomenik i njegov okoliš postali sastavni dio svakodnevnog života grada, a ne izolirani otok sjećanja.

Na taj način memorijalni prostor istovremeno čuva sjećanje na izgubljene živote i pruža novu vrijednost zajednici, balansirajući između tuge i nade, odsutnosti i života.