Spomenik poginulima u Domovinskom ratu

Spomen obilježje materijalizira put korčulanskih ratnih postrojbi koje su u velikom broju služili pod MOMP-om (Mješovitim odredom mornaričkog pješaštva). Od otprilike 2000 ljudi koji su služili u korčulanskim postrojbama sedam članova vojske i policije se nikad nije vratilo kući. Tih sedam vojnika (mornara) je otišlo s otoka sa svoje punte i na tom su mjestu ostavili neizbrisiv trag u sjećanjima svojih bližnjih. Umjesto njih, voljenima je ostala samo praznina i pučina u kojoj su se izgubili. Spomenik simbolizira vječnu žudnju za Povratkom. Fenomenologija „punte mora“ odnosno brodskog pristaništa odakle su se majke opraštale od sinova i žene od muževa glavna su nit vodilja predloženog rješenja. Pristanište, kao mjesto zadnjeg pozdrava ujedno su i mjesta iščekivanja ponovnog povratka te imaju veliki značaj ne samo za obitelji poginulih, već i za čitav otok i ljude koji žive na njemu. Punta je mjesto gdje su Korčulani koji su poginuli na ratištu ispraćeni u strahu i čežnji za skorim povratkom. Majke, žene, sestre, očevi koji su čekali svoje prijatelje, sinove, braću i supružnik koji su gledali na pučinu i molili se da se njihovi bližnji vrate na puntu i još jednom stanu na ono mjesto s kojeg su otišli. Memorija na voljenu osobu koja odlazi u suton zauvijek je zabilježena u sjećanjima Korčulana. Fenomenologija „punte mora“ odnosno brodskog pristaništa odakle su se majke opraštale od sinova i žene od muževa glavna su nit vodilja predloženog rješenja. Pristanište, kao mjesto zadnjeg pozdrava ujedno su i mjesta iščekivanja ponovnog povratka te imaju veliki značaj ne samo za obitelji poginulih, već i za čitav otok i ljude koji žive na njemu. Punta je mjesto gdje su Korčulani koji su poginuli na ratištu ispraćeni u strahu i čežnji za skorim povratkom. Majke, žene, sestre, očevi koji su čekali svoje prijatelje, sinove, braću i supružnike su gledali na pučinu i molili se da se njihovi bližnji vrate na puntu i još jednom stanu na ono mjesto s kojeg su otišli. Memorija na voljenu osobu koja odlazi u suton zauvijek je zabilježena u sjećanjima Korčulana.